Odgovoriš na tri pitanja, zalijepiš jedan prompt i dobiješ naziv svoje ideje, ocjenu koliko obećava i konkretan sljedeći korak. Zapisano, ne u glavi.
Najskuplje je uložiti tjedne u ideju za koju nitko ne bi platio.
Deset minuta danas štedi taj mjesec. A ako dobiješ crveno svjetlo — to nije loša vijest, nego vikend koji nisi bacio.
Trebaš samo AI alat koji već koristiš. Bilo koji.
Što znaš raditi, kome bi to pomoglo i koji je najbrži konkretan rezultat. U natuknicama, kako ti dolazi.
Kopiraš ga u cijelosti i zalijepiš svoje odgovore. Prompt je napisan da bude strog — ne da te hvali.
Naziv ideje, semafor i tri stvari koje moraš provjeriti kod stvarnih ljudi prije nego uložiš vrijeme.
Ideja je dovoljno konkretna da se krene. Sljedeći korak: pitaj tri stvarne osobe.
Nešto stoji, ali je preširoko. Najčešća ocjena — i nije loša vijest. Suziš i pustiš ponovno.
Problem je preblag ili se rješava besplatno. Bolje danas nego za mjesec dana.
Ocjena nastaje na temelju onoga što ti sam napišeš. Dobra je da odbaci ideje koje očito ne stoje i da ti pokaže smjer.
Ono što ne može: dokazati da će netko platiti. Za to treba izaći van, vidjeti plaćaju li ljudi već nešto slično i pitati stvarne ljude. Taj korak ti piše u samom dokumentu.
Umjesto da još jedan mjesec razmišljaš je li ideja dobra.
Ne „razmišljaj" — samo „štrikaj".